Početna 65. polje Gimnastika za dječiji mozak

Nekad bilo...

Škola šaha Skakač: Mi smo žrtve nečasnih radnji i spletkarenja

Škola šaha "Skakač" je, povodom neprijatne situacije koja se dogodila na Osmomartovskom turniru u Potočanima, odlučila da izda saopštenje više od mjesec dana nakon samog događaja.

Read more...
Gimnastika za dječiji mozak PDF Print E-mail
Sunday, 24 April 2016 16:29

Sestre Polgar bile su žrtve najdrskijeg ekperimenta svog oca, donosi podnaslov jednog "novinskog" članka o Laslu Polgaru.

Žuža, Sofija i Judit, prema mišljenju autora, bile su dio "zastrašujuće životne priče", ništa više do pioni teorije ekpertize jednog od svojih roditelja.

Sasvim slučajno, Laslo Polgar, mađarski učitelj šaha i stručnjak na polju školske psihologije, svojim "zvjerskim ekperimentom" i devijantnim namjerama stvorio je šampione. Stvorio, kako sam kaže, ne rodio.

Iniciajalna hipoteza koju je ekperiment trebalo da dokaže je sljedeća: svako dijete, bilo koje dijete, posjeduje urođenu sposobnost da postane genije na bilo kom polju, ukoliko njegovo obrazovanje počne rano, prije treće godine života, i specijalizuje se oko njegove šeste godine.

Žuža, prva šahistkinja svijeta od 1996. do 1999. godine, Judit, nosilac titule muškog velemajstora u šahu iz 1991. (kada je sa svojih 15 godina oborila rekord Bobija Fišera!) i Sofija, šahistkinja, učitelj i umjetnik, sve tri visoko obrazovane, sve tri ostvarene u braku, majčinstvu i post-profesionalnoj karijeri, opravdale su hipotezu: velemajstori se stvaraju.

Priča porodice Polgar, koja svakako više inspiriše nego zastrašuje, nosi dvije različite, a opet isprepletene pouke. Dok prva poručuje da djeca nikada nisu previše mlada da bi se njihov intelektualni razvoj podsticao, druga govori o šahu kao umjetnosti, nauci, strategiji i tako proglašava ovu igru vaspitno-obrazovnim sredstvom velikih mogućnosti.

Od igranja do invencije

Iako se o njima rijetko priča, iako se one još rjeđe čitaju i citiraju, naučne studije koje se bave ovom temom donose zapanjujuće zaključke. Oni učenici osnovne škole koji su se u svom predškolskom periodu susreli sa šahom, navode istraživanja, u svakodnevnoj nastavi postižu rezultate koji su i do 10 procenata viši u odnosu na rezlutate njihovih školskih drugova.

Da šah iziskuje poseban način razmišljanja opšte je poznato. Uprkos tome, njegovi potencijali u dečijem razvoju su još uvijek zanemareni.

Dok igra šah, šestogodišnje dijete je mirno i fokusirano. Tražeći malo reda i tišine, roditelji će djeci dati slikovnicu, bojanku ili tablet. Vrijednost edukativnih igara, koje su danas mnogobrojne i prilagođene djeci svih uzrasta, je neosporna. Ipak, koliko njih šestogodišnjake priprema za akademska dostignuća ostaje podložno raspravi.

Šah je, uprkos njima, napredan. Ako je poznato da je on vijekovima star, a ipak aktuelan, onda se moramo zapitati šta je to što ga održava progresivnim, efektnim i zanimljivim. I na kraju, šta je to što šah čini dječijem umu?

Laički možemo reći da je šah, kao i svaka igra, zabava, takmičenje i druženje. Ipak, to nije ono što ga izdvaja iz mora drugih edukativnih igara i sportova. Igra šaha je, tvrde oni koji je poznaju, naučni ekperiment. Jedna partija nalaže postavljanje hipoteze i njeno testiranje kroz ishod. Posmatrana na taj način, svaka partija šaha je istraživanje - potezi se pažljivo promišljaju, a mogućnosti za pobjedu isprobavaju. Igrajući šah, dakle, dijete dobija priliku da uči kroz pokušaje i pogreške.

Kao krucijalni dio dječijeg razvoja, učenje je većinski povjereno tradicionalnom školskom sistemu. U najvećem broju slučajeva, nažalost, taj sistem je uveliko zastario, a njegovi prinicipi učenja svedeni na sticanje reproduktivnog znanja. Fukcionalno znanje, sa druge strane, ono koje djetetu učitava sposobnosti, vještine i umijeća u najpraktičnijem smislu i koje ga čini funkcionalnom jedinkom društva, sposobnom za samostalna dostignuća, uveliko je skrajnuto.

Čekajući restukturiranje ovakvog nastavnog sistema, roditelji moraju biti okrenuti vannastavnim aktivnostima koje prevazilaze vaspitno-obrazovne domašaje popularnih sportova i kompjuterskih igara. Mogućnosti su razne, a među njima šah se ističe kao spontano, napredno i djelotvorno pomagalo u sticanju funkcionalnog znanja.

Nije slučajno da djeca koja rekreativno igraju šah postižu bolje rezultate u nastavi, u prvom redu na časovima matematike i drugih prirodnih nauka.

Kao početnik, dijete će partiji šaha prilaziti na sasvim naivan način, povlačeći poteze nasumice. Vrlo brzo, dijete će kroz pravila igre, posmatranjem obrazaca koji dovode do poraza ili pobjede, početi da stiče vrijednu vještinu logičkog povezivanja informacija. Od igre nasumičnog pogađanja, šah postaje sport strateškog planiranja. Da bi do toga došlo, dijete je motivisano da usvoji nekoliko važnih načina razmišljanja.

Šah je na taj način mnogo više od matematičke igre. Strateško mišljenje, koje on podstiče, u sebe uključuje i kritičko i kreativno mišljenje. Prvo, kritičko mišljenje, koje nauka naziva i logičkim, u sebe uključuje rezonovanje i donošenje odluka. Procjenjujući svoju taktičku poziciju, dijete procjenjuje suparnika, predviđa njegove poteze i osmišljava svoje. Logička obrada informacija koju ovaj proces zahtijeva u samom je korijenu funkcionalnog znanja.

Drugo, kreativno mišljenje, uključujući u sebe i divergentno razmišljanje, podrazumijeva kreaciju i invenciju, koje šah podstiče navodeći igrača da promišlja različite mogućnosti za rješavanje problema, procjenjuje ih i vrši njihovu selekciju. Obuhvatajući oba tipa, igra šaha neposredno, suštinski mijenja dječije mentalne aktivnosti i na kraju, rapidno unapređuje njihov kognitivni razvoj.

Zdrav duh, zdravo tijelo

Tražeći od igrača stalno misaono uspinjanje, od prostorne analize i sposobnosti vizualizacije, preko procjenjivanja mogućnosti, predviđanja ishoda i posljedica i donošenja odluka, do čistog, apstraktnog mišljenja i invencije, šah zaista jeste i umjetnost i nauka i strategija.

Kao gimnastika za mozak, što očigledno jeste, šah nosi i druge, iznenađujuće razvojne potencijale.

Kako je svijest o vaspitno-obrazovnim mogućnostima šaha rasla, a polaznici šahovskih sekcija postajali sve mlađi, zabrinutost za fizičko zdravlje djece koja satima sjede nad šahovskom tablom i vježbaju svoje poteze se osnovano pojačala.

U cilju razumijevanja dejstva koje šah kao statični sport ima na mlade igrače u delikatnim godinama ubrzanog fizičkog razvoja, varšavski univerzitet (University of Warsaw) sproveo je studiju nad 73 ispitanika, poljskih dječaka i djevojčica uzrasta između 8 i 19 godina. Studija je, nasuprot prvobitnim očekivanjima, pokazala viši nivo fizičke spreme kod mladih igrača šaha u poređenju sa ostalom djecom istog uzrasta.

Za neočekivan rezultat studija je predložila sljedeće objašnjenje: zadovoljavajuć nivo fizičke spreme kod djece-igrača šaha uslovljen je specifičnim karakteristikama razvijenim tokom treniranja - spremnost na rizik, perfekcionizam, unutrašnja potreba za uspjehom, djelotvoran učinak uprkos stresu i sposobnost koncentracije i funkcionisanja u takmičarskoj atmosferi.

Jedna druga studija, sprovedena na univerzitetu u Filadelfiji (Philadelphia University) ukazala je na činjenicu da je utrošak energije po turniru kod igrača šaha isti kao kod boksera!

Svakako, šah kao gimnastika mozga ne može unaprijediti dječiji fizički razvoj u istoj mjeri kao atletske sportske discipline ili discipline sa loptom. Ono što je sigurno i naučnim putem argumentovano je da šah, uprkos uvriježenom mišljenju, taj razvoj ne zaustavlja, niti mu šteti. Naprotiv, on kod djece podstiče zrenje takmičarskog duha, koji se spontano i neizbježno transponuje i na druge sportske, pa i fizičke aktivnosti.

Šahovska tabla, stalno i svuda

Uključujući u sebe bihervioralni i kognitivni razvoj djeteta, usput stvarajući pozitivan, takmičarski duh koji dijete sportski angažuje, šah zaista djeluje kao jedno od najefektnijih vaspitno-obrazovnih sredstava.

Neki, poput Polgara, smatraju da nikada nije rano upoznati dijete sa tablom i pionima; mišljenja pedagoga i školskih psihologa unekoliko se razlikuju. Dok dio njih tvrdi da je najbolji uzrast za susretanje sa ovom igrom predškolski, oko četvrte godine života, kada djeca utiske iz spoljnog svijeta upijaju fantastičnom brzinom, drugi preporučuju da treba čekati do osme godine, kada kod djece dolazi do ubrzanog razvoja kritičkog mišljenja, sposobnosti vizualizacije i analize.

Preporuka za nastavnike je slična - škole koje su uključile šah u svoje dnevne, učioničke aktivnosti, kod učenika drugog i trećeg razreda primjetile su pojačanu motivaciju i zainteresovanost za druge školske aktivnosti.

Roditelji se još podstiču da u šah uključe dječake i djevojčice podjednako; uprkos popularnom mišljenju, ova igra ne vidi razlike među polovima.

I na kraju, čuvati se imperativa. Šah, kao i svaka druga igra u djetinjstvu, mora biti samovoljna i oslobođena pritiska. Samo na taj način, kroz zabavu, šah može ispoljiti sve svoje djelotvorne prednosti na dječiji razvoj.

Šahovska akademija šampiona

Last Updated on Monday, 24 April 2017 21:10
 

Pretraga

Reklame

Banner
Banner
Banner
Banner
Naučite šah uz Školu šaha Skakač, Powered by Joomla!; Joomla templates by SG web hosting