Početna Tribina Banjaluka: Gradska uprava šahocida

Nekad bilo...

Aleksandar Savanović šampion Srpske

Međunarodni majstor Aleksandar Savanović (43) postao je šampion Republike Srpske, na turniru odigranom 24. i 25. decembra u Prijedoru.

Read more...
Banjaluka: Gradska uprava šahocida PDF Print E-mail
Written by Branko Tomic   
Sunday, 14 March 2010 19:22

Šah u Banjaluci nikada nije bio na nižim granama. Razjedinjenim šahistima, igračima upetljanim u organizaciju, praznim klupskim kasama... sada se pridružila i Administrativna služba grada Banjaluka, odlučna da zabije posljednji ekser u mrtvački sanduk na kome će ubuduće pisati "1926-2010".

Osamdeset četiri godine šah se organizovano igra u gradu na Vrbasu. Stvorena je tradicija koje ćemo se ubuduće sjećati poput Andersenovih bajki. Niz sjajnih, slobodoumnih igrača, šampiona, reprezentativaca Jugoslavije, Banjaluka kao treći šahovski centar svojevremene šahovske velesile (nakon Beograda i Zagreba), dolasci svjetskih prvaka Aljehina, Karpova i Kasparova; sve će to pokriti ilovača.

Stvorena je tradicija koja novokomponovanim "znalcima", budućim grobarima banjalučkog šaha, ne znači ništa. Administrativnoj službi više je stalo do "trofejne" gimnastike i stonog tenisa nego ono što su decenijama stvarali Nikola Pavlić, Dragutin Kolak, Vlado Kozomara, Ibrahim Kapić, Ahmet Ćejvan, Mihajlo Mihaljčišin, Enver Bukić, Milan Vukić... Administrativnoj službi više znači dresura konja i protjerivanje pasa iz gradskog jezgra od upoznavanja novih generacija mališana s tajnama drevne igre.

Kako drugačije protumačiti nego šahocidom podatak da u 2010. godini devet šahovskih organizacija treba da dobije samo 14.000 KM (prosječno 1.555 KM), dok će, s druge strane, tri stonoteniske i tri kik boks organizacije dobiti po 15.000, isti broj gimnastičkih organizacija 18.000 KM, a četiri sportsko-plesna udruženja 14.800 KM!

Čak će i badminton dobiti duplo više novca od šaha, a šta tek reći o deset puta većem iznosu za "vrhunske i tradicionalne" sportove kao što su vožnja kajak kanua ili rafting.

Prošlo je već 15-ak dana od kada je Skupština grada donijela odluku da šah ne zaslužuje više da živi u ovom gradu, a niko se, pa ni Šahovski savez grada, nije udostojio da izađe u javnost sa saopštenjem.

To ne čudi, s obzirom da se Izvršni odbor tog Saveza nije sastajao od 2. juna 2009, da se većina klubova aktivira samo kada se igra Liga, da je ŠK Banjaluka, kako smo nezvanično saznali, 2008. potrošila gradskih 18.000 KM na honorare igrača (umjesto, naprimjer, na razvoj vlastitog pogona), da je isti klub, iako u svom Upravnom odboru ima probrana imena, ostao više od 11.000 KM dužan nakon posljednjeg velemajstorskog turnira, da je ŠK Zadis 2009. bilo jeftinije da igra u Trebinju nego u Banjaluci, da vrijedni šahovski radnici nisu organizovali u posljednjih 17 godina nijedno službeno takmičenje u svom gradu...

Nije da nismo bili ranije upozoravani na takav razvoj događaja. Čitavih 50.000 KM iz 2008. stanjilo se godinu dana kasnije na oko 13.500 KM, pa na sadašnjih 14.000 KM. Pitanje je hoće li i to biti prebačeno u punom iznosu.

Prethodne godine, kada je "Gambit" organizovao 11. dječije otvoreno prvenstvo (za djecu do 8 godina starosti), Gradska uprava nije mogla da izdvoji niti jednu marku, baš kao ni ove godine za Kadetsko prvenstvo RS. Ljudi koji odlučuju kako će se "grad mladosti" sportski razvijati ne žele da izdvoje ni mrvicu sredstava kako bi "Gambitova" škola šaha napokon nabavila garniture (čija je pojedinačna cijena 20 evra).

Šta tek mogu da očekuju seniori ili žene?!

Osnovni problem, izgleda, leži u tome što odgovorni smatraju da je šah razonoda, a ne sport!? Oni ne shvataju da je šah nakon fudbala, fudbala, fudbala i košarke najčitaniji u štampi (istraživanje zagrebačkih "Sportskih novosti"), a da o masovnosti tek ne govorimo.

Šahovski savez grada, kada bi se sastao, morao bi da raspravi o daljnjim koracima i o tome da li ima smisla igrati po ovakvim nakaradnim pravilima. Klubovi bi morali napokon da se ujedine, da zaborave na taštinu, da se zapitaju trebaju li prihvatiti nametnutu im ulogu prosjaka i da odluče treba li im Savez koji Administrativnoj službi grada očigledno jedino služi kao pokriće za miran san.

Šah se i ranije igrao po kafanama, opstajući u Banjaluci i kada je bio izložen represivnijim mjerama. Šah je, prije svega, igra bistrih ljudi i kao takav, vjerujemo, preživjeće i posljednji homeinijevski pokušaj zatiranja.

Napomena: Korišteni su podaci koji su 26. februara, kao prijedlozi, predati Skupštini grada na usvajanje. Zvanični podaci još nisu objavljeni na službenom sajtu.

Last Updated on Wednesday, 10 February 2016 09:51
 

Anketa

Da li će šah biti uveden u škole u BiH?
 

Pretraga

Reklame

Banner
Banner
Banner
Banner
Naučite šah uz Školu šaha Skakač, Powered by Joomla!; Joomla templates by SG web hosting